Mehmed Alajbegović

Mehmed Alajbegović (Bihać 7. maj 1906. – Zagreb 7. juni 1947.) je bio hrvatski političar, diplomata i pravnik, ministar spoljnih poslova NDH.

Citati

• "Moram priznati da je mene kao i mnogo mojih istomišljenika impresioniralo oduševljenje koje je vladalo u Hrvatskoj nakon proglašenja NDH. U to vrijeme sam, dapače, imao dojam da će se zemlja brzo konsolidirati..., mislio sam da će državni poslovi biti u rukama ljudi čije poštenje i čestitost su izvan dvojbe. "
• "U izbjeglicama sam gledao jedino i samo ljude koji trebaju krov nad glavom, hranu i odjeću, kao i liječničku pomoć, te sam u radu na pomoći tim ljudima bio lišen i nisam imao u vidu bilo kakvu političku tendenciju. "
• "Izgubio sam volju za rad u tom poslu, tjelesno sam oslabio i duševno patio, tako da mi je na koncu preostalo to, da sam najprije predsjednika Mandića informirao o mojoj želji da me smjeni s toga položaja, a kad sam vidio da on u tome nije ništa poduzeo, zamolio sam Pavelića, da me iz zdravstvenih razloga razriješi dužnosti. "
• "Poglavniče! Ako to znači mijenjanje naše vanjske politike, onda ću se primiti nove dužnosti; ako pak znači, da moram voditi brigu da budu sva svijetla upaljena, kada dolazi njemački poslanik, onda Vas molim da me oslobodite dužnosti. "
• "Glavni motiv koji me je rukovodio da pristupim, odnosno kada sam pristupio ustaškom pokretu, bila je ideja hrvatske države. Na mene je dakle pri tome utjecala spoznaja o pravu hrvatskog naroda na svoju državu i drugi motivi nisu me pri tom rukovodili... Ja sam vjerovao da nastojanje hrvatskog naroda za slobodom ne će biti zanijekano i da će to pravo Hrvata na državu biti respektirano. "
• "Ja sam vjerovao da će u NDH hrvatski narod ipak na koncu svega doživjeti sreću, a u sam hrvatski narod sam vjerovao da će kao stari i politički zreo narod znati u normalnim prilikama urediti svoju državu onako kako ju taj narod i zaslužuje. Bio sam uvjeren da više nitko, makar Njemačka i izgubila rat, ne će hrvatskom narodu osporiti pravo da ima svoju državu, tim više što je u svojoj starijoj kao i u novijoj prošlosti pokazivao volje da ima svoju državu. "
• "Izolirani od glavnine islamskog naroda, daleko na zapadu od islamske jezgre, bosanskohercegovački muslimani nervozno primaju odnosno reagiraju na sve promjene stanja u zemlji, a tome je jedan od glavnih razloga taj subkortikalni osjećaj izoliranosti. Kako su osim toga odani islamu (makar je praktično vršenje vjerskih dužnosti popustilo u Bosni i Hercegovini), koji je po svojoj suštini prodro svuda duboko u društveni život kudgod se širio, to se medju muslimanima u Bosni i Hercegovini, kao enklavi između katolicizma i pravoslavlja, taj osjećaj izoliranosti još više potencira. "
• "Sarajevo je svjesno svoje vodeće uloge u Bosni i Hercegovini. Kao sjedište muslimanskog političkog vodstva, vrhovnog vjerskog tijela, kao najveći grad i gospodarski najjači centar te zemlje, Sarajevo se po svim prilikama trsilo, da tu ulogu zadrži i daje ton javnog života Bosne i Hercegovine. Spozna li duh aktualne političke, socijalne i gospodarske stvarnosti, moći će kao glavni grad obnovljene bosanske države ispuniti poziv sadašnjice. "

O njemu

• Siegfried Kasche: "U svojoj ličnosti imao je Alajbegović najbolje preduslove za diplomatsku službu. On je naobražen, pametni čovjek, lijepe pojave i pridobijajućih formi ophođenja, studirao je u inozemstvu... govori okretno više jezika, posjeduje otvorenost prema svim modernim pitanjima, on je moderno nastrojen Musliman... te je unutarnje politički neopterećen sa bivšim ili sadašnjim ekstremnim stavovima. "
• Milan Blažeković: "Ako bih ga htio najkraće okarakterizirati, rekao bih, da je bio gospodin. Gospodin u svakom pogledu. Po vanjskom izgledu, mogao je svakog dana, svakog časa, izići iz logora na bilo kakvu priredbu u Salzburgu - samo bi još trebao staviti kravatu! Nikad se nije ni na što tužio, nikad ga nisam čuo nešto nepovoljno o drugima reći; nikad ga nisam čuo izreći ružnu riječ... U logoru pak nitko nikada nije o njemu nešto nepovoljno rekao. Kod Hrvata je bio obljubljen, a od Austrijanaca vrlo poštovan; nitko od njih nije kraj njega - u baraci ili van nje - prošao, a da ga nije pozdravio. "
• Tomislav Sertić: "Nije bio ustaša. Bio je čovjek za humane metode i nije bio prijatelj Nijemaca. "