Kuća lutaka
| Kuća lutaka |
|---|
| Autor |
| Henrik Ibsen |
drama (poznata kao i "Lutkina kuća" i "Nora")
|
| Originalni naziv |
| Et dukkehjm |
| Datum izdavanja |
| 1879. |
Nora Helmer uredi
- (Gospođa Linde: "Zar mu to nikada nećeš reći"?)
- Nora: "Da, možda jednom, poslije; poslije mnogo godina, kad ne budem više tako lijepa kao sada. Nemoj mi se na ovo smijati. Ja mislim samo to: kad me Torvald ne bude više tako jako volio kao sada; kad ne bude više uživao u tome da mu plešem, da se preoblačim i recitiram (...)" (Prvi čin)
- "Biti bez briga! Biti bez briga, sasvim bez briga. Igrati se i skakati sa djecom; imati u kući sve divno i udobno, upravo tako kao što to želi Torvald!" (Prvi čin)
- "Dogodit će se čudo (...)" (Drugi čin)
- (Torvald Helmer: "Nisi? Nisi bila sretna?")
- Nora: "Ne, samo vesela. Ti si uvijek bio tako ljubazan prema meni. Ali naš dom nije bio ništa drugo, nego kao neka kućica za lutke. Tu sam ja bila tvoja velika lutka, kao što sam kod tate u kući bila mala lutka. A naša su djeca opet bila moje lutke. Kad si se ti sa mnom igrao bilo mi je to upravo toliko veselje kao što je bilo djeci kad sam se ja igrala s njima. To je bio naš brak, Torvalde." (Treći čin)
- (Torvald Helmer: "Ti si prije svega supruga i majka".)
- Nora: "U to više ne vjerujem. Ja mislim da sam prije svega čovjek, upravo tako kao i ti - ili, još bolje, pokušat ću to postati." (Treći čin)
Torvald Helmer uredi
- "Ti si čudan mali stvor. Baš kao i tvoj otac. Uvijek želiš novac u ruke, a kad ga imaš, odmah ti curi kroz prste. Nikad ne znaš na šta je otišao. Da, da, Nora. To je nasljedno." (Prvi čin)
- "Od danas se više ne radi o sreći, nego o spašavanju ruševina, ostataka, privida." (Treći čin)
