Koncept subjektivnih prava

Koncept subjektivnih prava
Autor
George Rainbolt
Originalni naziv
The Concept of Rights
Datum izdavanja
2006.



UvodUredi

  • "[S]ubjektivna prava ograničavanju djelovanja drugih [...] Da subjektivna prava ograničavaju djelovanja drugih i da samo zahtjevi i imuniteti ograničavaju djelovanja drugih daje nam razlog da vjerujemo da neko ima subjektivno pravo ako i samo ako on ima zahtjev ili imunitet [...] [S]ubjektivna prava drugačija od prava zahtjeva i prava imuniteta su skupine hohfeldijanskih odnosa koji uvijek uključuju zahtjev ili imunitet."


  • "[J]asno je da ti imaš zahtjev ako i samo ako neko ima dužnost prema tebi i da ti imaš imunitet ako i samo ako neko ima nemoć prema tebi. Iz ovoga [i prethodno rečenog] slijedi da ti imaš subjektivno pravo ako i samo ako neko ima dužnost ili nemoć prema tebi."


  • "Po gledištu teorije opravdanog ograničenja, ti imaš dužnost prema nekome ako i samo ako je svojstvo te osobe razlog za tvoju obavezu. Ti imaš nemoć prema nekome ako i samo ako je svojstvo te osobe razlog za tvoju nemoć [...] Mi dolazimo do zaključka da osoba ima subjektivno pravo ako i samo ako je svojstvo te osobe razlog za druge da imaju dužnost ili nemoć. Osoba ima subjektivno pravo ako i samo ako je svojstvo te osobe opravdanje za dužnosti ili nemoći drugih [...] [K]ljuč razumijevanja subjektivnih prava jeste da ih se vidi kao normativna ograničenja drugih koja imaju specifični oblik opravdanja."


  • "[V]ažna odlika koncepcije opravdanog ograničenja subjektivnih prava je ta da jasno razlikuje suštinska pitanja o subjektivnim pravima od konceptualnih pitanja o tome šta znači imati subjektivno pravo i drži da linija između konceptualnih i suštinskih pitanja treba biti povučena na drugačijem mjestu od onog mjesta gdje je povučena u drugim teorijama subjektivnih prava. Ona povlači jasnu liniju između suštinskih pitanja poput "Šta je opseg moralnog subjektivnog prava vlasništva?" od konceptualnog pitanja "Šta je subjektivno pravo?" Po opravdano-ograničavajućoj koncepciji subjektivnih prava, bilo koje individualno svojstvo je ispravno svojstvo za temeljenje subjektivnih prava. Interesni i izborni teoretičari povukli su liniju između konceptualnih i suštinskih pitanja na pogrešnom mjestu. Interesni teoretičari smatraju da je upućivanje na interese nosilaca subjektivnih prava nužan dio adekvatne koncepcije subjektivnih prava. Voljni teoretičari misle da je zaštita izbora nužan dio adekvatne koncepcije subjektivnih prava. Teorija opravdanog ograničenja subjektivnih prava pokazuje da su i interesne i izborne teorije netačne. Konceptualna/suštinska linija treba biti povučena "više unazad" nego što to čine druge teorije."

5. Subjektivna prava, razlozi i osobeUredi

  • "Svojstvo X-a je razlog da Y ima S dužnost/nemoć ako i samo ako postoji valjan nesuvišan primjer sljedeće argumentativne forme:
1. X je F.
2. Ako X je F, onda Y ima S dužnost/nemoć da učini A.
3. Prema tome, Y ima S obavezu/nemoć da učini A.
[Slijedi:]
X ima S subjektivno pravo protiv Y da Y učini A ako i samo ako postoji valjan nesuvišan primjer sljedeće argumentativne forme:
1. X je F.
2. Ako X je F, onda Y ima S dužnost/nemoć da učini A.
3. Prema tome, Y ima S dužnost/nemoć da učini A."


  • "Subjektivno pravo postoji kada su obje premise ključne argumentativne forme tačne. Istina prve premise zavisi, na uobičajeni način, od činjenica o X, subjekta subjektivnog prava. S druge strane, istina druge premise nije određena činjenicama o X ili Y. "S" u drugoj premisi ključne argumentativne forme naznačava da istina druge premise zavisi od pravila sistema pravila koje je u pitanju."


  • "Suvišan primjer ključne argumentativne forme javlja se kada se umetne dodatna istinita tvrdnja da osoba ima svojstvo ispred svojstva koje čini posao opravdavanja. Može se lako utvrditi da li je svojstvo suvišno uklanjajući ga iz argumenta i vidjevši da li je argument još valjan. Ako jeste, svojstvo je suvišno."

6. Sukob subjektivnih pravaUredi

  • "Sukob subjektivnih prava je razriješen uvidom u to koje dužnosti su opravdane unijom svih relevantnih svojstava."

7. Nosioci subjektivnih pravaUredi

  • "Šta nam teorija opravdanog ograničenja govori o subjektivnim pravima grupa? Po ovoj teoriji, da li stvar može imati subjektivna prava zavisi od toga da li ono može biti objekat dužnosti. Da li stvar može biti objekat dužnosti, zauzvrat, zavisi od toga da li određeni sistem pravila izabire svojstvo te stvari kao pozitivno relevantno svojstvo. Određeni sistem pravila izabire svojstvo kao pozitivno relevantno kada se ono pojavljuje u prethodnici uslovne premise valjanog primjera ključne argumentativne forme. / Analiza opravdanog ograničenja implicira da grupe mogu imati subjektivna prava. Argument za ovo gledište je sasvim paralelan argumentu da trenutni pojedinci mogu imati subjektivna prava. Ograničenja na grupna prava su određena svojstvima stvari koje su, u određenom sistemu pravila, pozitivno relevantne. Grupe mogu imati svojstva. Prema tome, po teoriji opravdanog ograničenja, grupe mogu imati subjektivna prava. Ograničenja na grupna subjektivna prava su stavljena ne konceptom subjektivnih prava, već materijalnim normativnim izjavama sistema pravila."

9. Završno poređenjeUredi

  • "Po teoriji opravdanog ograničenja subjektivnih prava,
U tr, X ima S subjektivno pravo protiv Y da, u to, Y učini A ako i samo ako u mogućem svijetu identičnom stvarnom svijetu osim da X nema nikakvih svojstava osim F i onih koje F logički i nomologički povlači za sobom, postoji valjan primjer sljedeće argumentativne forme:
1. U tf, X je F.
2. U ts, ako, u tf, X je F, onda, u to, Y ima S dužnost/nemoć da učini A.
3. Prema tome, u to, Y ima S dužnost/nemoć da učini A."
["tr" označava vrijeme kada X ima r subjektivno pravo; "tf" označava vrijeme kada X ima f svojstvo; "to" označava vrijeme kada Y ima obavezu; "ts" označava vrijeme kada je izjava dio relevantnog sistema pravila]


  • "Šta Tibetanci, zakupodavci, studenti, psi, fetusi, i buduće generacije imaju zajedničko? Svi oni imaju relacione dužnosti i/ili relacione nemoći u skladu sa nekim sistemom pravila. / Opravdanja dužnosti/nemoći koja su subjektivna prava leže, u osnovi, na svojstvima osoba. U ovom smislu, onaj ko vjeruje da postoje subjektivna prava vjeruje da su pojedinci izvori dužnosti. Ovo je duboka i važna naznaka. Tretirati nekoga kao nosioca subjektivnog prava znači potvrditi da je ta osoba izvor dužnosti. Ta vrsta potvrde je važna vrsta poštovanja. Prema tome, poštovati subjektivno pravo osobe znači, u fundamentalnom smislu, poštovati tu osobu. To znači vidjeti tu osobu kao izvor ograničenja nečijeg djelovanja. Teorija opravdanog ograničenja subjektivnih prava, prema tome, objašnjava zašto se ljudi osjećaju povrijeđenim kada se njihova subjektivna prava ne poštuju. Osoba koja krši subjektivna prava drugih "govori" da druga osoba nije izvor dužnosti/nemoći. On govori da druga osoba nije važna. Ovo može predstavljati duboku povredu, povredu koja je veća od neposredne povrede koju kršenja subjektivnih prava uobičajeno čine. / Konceptualno, subjektivna prava služe da ukažu da se osoba mora poštovati. Suštinski, kada ljudi ističu da neka subjektivna prava postoje dok druga ne postoje, oni otkrivaju koja svojstva osoba smatraju važnim. Pobornik teorije izbora smatra da su izbori važni, dovoljno važni da opravdaju ograničenja djelovanja drugih. Pobornici teorije interesa smatraju da su interesi dovoljno važni da opravdaju ograničenja. I konceptualni i suštinski, pogledi osobe na subjektivna prava govore nam o pogledima te osobe na centralna moralna pitanja. Pogledi ljudi na subjektivna prava govore nam da oni smatraju ili ne, da li su pojedinci važni i, ukoliko vjeruju da postoje subjektivna prava, zašto misle da su pojedinci važni. Subjektivna prava ne čine ukupnost normativne analize. Ali teorija opravdanog ograničenja subjektivnih prava otkriva zašto su neki umirali zbog njih. Poštovanje drugih je osnovni dio ljudskog napredovanja. Bez toga, život ne bi bio vrijedan življenja."