Knjiga mojih života
Knjiga mojih života | |
---|---|
Autor | Aleksandar Hemon |
Originalni naziv | The Book of my Lives |
Datum izdanja | 2013. |
- "Smiješno je to što se potreba za kolektivnom samopotvrdom sasvim fino uklapa u neoliberlanu fantaziju o multikulturalnosti, što nije ništa drugo nego san o velikom broju drugih koji žive zajedno, i svi su voljni da se tolerišu i jedni od drugih nešto nauče. Stoga su različitosti suštinski neophodne za osjećaj pripadanja: sve dok znamo ko smo i ko nismo, mi smo jednako dobri kao i oni. U multikulturalnom svijetu mnogo je njih, što ne bi trebalo biti problem sve dok oni ostaju u svojim kulturološkim okvirima, vjerni svojim korijenima. Ne postoji hijerarhija kultura, osim one koja se mjeri nivoom tolerancije, i koja, slučajno, stavlja Zapadne demokracije visoko iznad svih drugih. A tamo gdje je nivo tolerancije visok, raznolikosti se slave i moguće je istraživati i konzumirati etničku hranu koja širi vidike (Dobro došli u Taco Hell!), i ukrašena je egzotičnom čistoćom drugačijosti. Jedna fina američka gospođa jednom mi je sasvim ozbiljno rekla: 'Tako je zgodno biti iz drugih kultura', kao da su 'druge kulture' neki rajski arhipelah na Tihom okeanu neiskvaren nedaćama naprednih civilizacija, gdje sve trepti od rahatluka. Nisam imao srca da joj kažem da sam ja često bolno, i ponekad radosno, komplikovan." (Životi drugih)
- "Možda bih trebao dodati da sam ja, možda prije nego bilo šta drugo, gomila pitanja bez odgovora, skupina drugih ljudi. / Htio bih reći da je možda prerano za zaključke." (Životi drugih)
- "Možda je moj život bio kao jedna od onih djevica Marija koje se ukazuju u odjelu zamrznute hrane u supermarketu u Novom Meksiku, ili na nekom sličnom mjestu - vidljiv samo vjernicima, banalan svima drugima." (Slučaj Kauders)
- "I upravo ti se tada u umu počne kondenzovati krivnja, kap po kap, sve dok se ne pretvori u široku pučinu. Jednom kad rat započne, naši životi pođu svojim nemilosrdno jedinstvenim putanjama, da bi se na kraju ustanovila jasna podjela između onih koji su u ratu i onih koji nisu. Rat, naučit ću, opsjeda." (Moj zarobljenik)
- "Poslije sam naučio da je rat najkonkretnija stvar na svijetu, fantastična stvarnost koja sravni tvoj unutarnji i vanjski svijet i svede ga na nivo smoždene duše." (Životi dokoličara)
- "Peterov ispad, koliko god bio šokantan, meni je savršeno imao smisla - on ne samo da je osuđivao traćenje riječi, nego mu se gadila moralna letargija s kojom su te riječi protraćene. Njemu, kojem je kost izmještenosti zauvijek zapela u grlu, bilo je neprihvatljivo da neko može pričati ni o čemu kad postoji stalna nestašica riječi za sve užasne stvari koje se dešavaju u svijetu. Bolje je šutjeti nego govoriti što nije bitno. Čovjek mora pokušati zaštititi od navale protraćenih riječi ono tiho mjesto duboko u sebi gdje je moguće logično poredati sve figure, gdje tvoji protivnici poštuju pravila, gdje, čak i ako ti ponestane opcija, još uvijek postoji način da poraz preokreneš u pobjedu." (Životi velemajstora)
- "Zidovi akvarijuma u kojem smo se držali bili su napravljeni od tuđih riječi." (Akvarijum)
- "Kao i Ella, i ja sam se zatekao s viškom riječi čije je bogatstvo uvelike nadilazilo patetične okvire moje biografije. Trebao mi je narativni prostor u koji ću se proširiti; trebalo mi je više živótâ; i meni je trebao još jedan komplet roditelja i neko ko nisam ja, da umjesto mene ima metafizičke izljeve bijesa i baca se po podu. Iako sam svoje avatare kuhao u supi od svog promjenljivog sopstva, oni nisu bili ja - oni su radili ono što ja nisam htio ili mogao." (Akvarijum)