Kapital

Kapital
Autor	Karl Marx
Originalni naziv	Das Kapital
Datum izdanja	1867.

• "Darvin je privukao pažnju na historiju prirodne tehnologije itd., na stvaranja biljnih i životinjskih organa kao instrumenata za proizvodnju z životu bilja i životinja. Zar historija stvaranja organa društvenog čovjeka, koji čine materijalnu osnovu svake pojedine društvene organizacije, ne zaslužuje jednaku pažnju? I zar ne bi ovu bilo lakše napisati, jer kako Viko kaže, historija ljudi razlikuje se od historije prirode po tome što smo onu pravili mi, a ovu nismo? Tehnologija otkriva aktivan stav čovjekov prema prirodi, neposredan proces proizvodnje njegova života, a s tim i društvene prilike u kojima živi i društvene predodžbe koje iz njih izviru. Čak je i svaka historija religije nekritična ako ne uzima u obzir ovu materijalnu osnovu. Doista je mnogo lakše putem analize naći zemaljsku jezgru religioznih maglovitosti, nego obratno, iz datih određenih stvarnih životnih prilika izvesti njihove vjerske idealizirane oblike. A ovaj posljednji metod je jedino materijalistički, dakle, naučan. Mane apstraktnog prirodno-naučnog materijalizma, koji isključuje historijski progres, opažaju se na apstraktnim ideološkim predodžbama njegovih prvaka čim se usude izaći iz svoje stručnosti."

• "Kao vrijednosti, sve su robe samo određene mjere vremena opredmećenog rada."

• "Pošto je profitna stopa «stimulans kapitalističke proizvodnje„, njen pad „usporava stvaranje novih nezavisnih kapitala i pokazuje se kao prijetnja za razvoj kapitalističkog procesa proizvodnje, zapravo potiče hiperprodukciju, špekulaciju, krize, višak kapitala istovremeno s viškom stanovništva.“

• "Prva granica kapitalističke proizvodnje jest sam kapital, jest to, što se kapital i samooplođivanje njegove vrijednosti ispoljavaju kao polazna i završna tačka, kao pobuda i svrha proizvodnje; što je proizviodnja samo proizvodnja za kapital, a ne obrnuto, da su sredstva za proizvodnju naprosto sredstva za sve širi životni proces za društvo proizviđača."

• "Sa stalnim opadanjem broja kapitalističkih magnata koji nasilno prisvajaju i monopoliziraju sve prednosti tog preobražnog procesa raste masa bijede, pritiska, ropstva, degeneracije i eksploatacije, ali i revolt radničke klase koja stalno nabujava i koju sam mehanizam kapitalističkog procesa proizvodnje školuje, ujedinjuje i organizira. Kapitalov monopol postaje okov za način proizvodnje koji je s njim i pod njim procvjetao. Centralizacija sredstava za proizvodnju i podruštvljaljanje rada dostižu tačku na kojoj više ne mogu podnositi kapitaluističku ljusku i razbijaju se. Kuca posljednjiu čas kapitalističkog privatnog vlasništva. Eksproprijatori bivaju eksproprirani."

• "U akcionarskim je društvima funkcija odvojena od vlasništva kapitala, a kao posljedica toga i rad je potpuno odvojen od vlasništva sredstava za proizvodnju i od viška vrijednosti. Ovaj rezultat najvišeg razvitka kapitalističke proizvodnje je nužan momenat prijelaza radi pretvaranja kapitala u vlasništvo proizvođača, ali ne više kao privatnog vlasništva pojedinačnog proizvođača, kao neposrednog društvenog vlasništva. Osim toga, to je momenat priojelaza na pretvaranje svih funkcija koje su u procesu reprodukcije još povezane sa vlasništvom kapitala, u jednostavne funkcije udruženih proizvođača, u društvene funkcije."

• "Religiozni odraz stvarnog svijeta može se izgubiti tek onda kad odnosi praktičnog svakodnevnog života budu iz dana u dan pokazivali ljudima prividno razumne odnose među njima i prema prirodi."

• "Sfera cirkulacije ili robne razmjene, u čijem se okviru vrši kupovanje i prodavanje radne snage, bila je uistinu istinski raj prirođenih čovjekovih prava. U njoj vladaju jedino Sloboda, Jednakost, Svojina i Bentham. Sloboda! Jer se kupac i prodavač neke robe – recimo, radne snage, – opredjeljuju samo svojom slobodnom voljom. Oni ugovore zaključuju kao slobodne, pravno jednake osobe. Ugovor je krajnji rezultat u kome njihove volje dobivaju zajednički pravni izražaj. Jednakost! Jer se jedan prema drugom odnose samo kao vlasnici roba i razmjenjuju ekvivalent za ekvivalent. Vlasništvo! Jer jedan i drugi raspolaže samo svojim. Bentham! Jer i jedan i drugi vode računa samo o sebi. Jedina moć koja ih sastavlja i dovodi u uzajamni odnos jest moć njihove sebičnosti, njihove posebne koristi, njihovih privatnih interesa. I upravo zbog toga što se tako svako brine samo za sebe a niko za drugog, svi oni, po nekoj unaprijed određenoj harmoniji među stvarima, ili pod pokroviteljstvom izvanredno pronicljive Providnosti, izvršavaju samo svoju uzajamnu korist, opću korist, interes cjeline." (Tom I, II dio, pog. 6)