John Tasioulas

John Tasioulas
grčko-australski pravni teoretičar
Rođenje	18. decembar 1964. Wollongong, Australija

• "Ljudska prava su moralna prava koja posjeduju sva ljudska bića jednostavno temeljem svoje čovječnosti [...] Postojanje i sadržaj ljudskih prava određuje se primarno uobičajenim moralnim rasuđivanjem, potpomognutim i dopunjenim, ukoliko je nužno, empirijskim, filozofskim ili pravnim rasuđivanjem." (On the nature of human rights)

• "[T]ri bitne odlike moralni prava [su] [...] Odgovarajuće dužnosti. Moralna prava – ili njihove paradigmatske manifestacije, uobičajeno nazivane "prava zahtjeva" – uključuju odgovarajuće moralne dužnosti ili obaveze [...] Postojanje prava na x, na strani A, pretpostavlja moralnu dužnost na strani drugih da na različite načine zaštite, poštuju, itd. A-ov posjed, pristup itd. ka x. Moralne dužnosti su razlozi za djelovanje posebne vrste. Prvo, one su kategoričke, tj. njihova primjena na nositelja dužnosti, i njihova težina ili strogost, nezavisna je od motiviranosti nositelja dužnosti [...] Drugo, one su isključive u svojoj normativnoj snazi, tj. one ne samo da se vagaju protiv suprotstavljenih razloga, već također isključuju barem neke od njih u određivanju šta, sve uzevši u obzir, nositelj dužnosti mora učiniti [...] Konačno, kršenje dužnosti od strane nositelja dužnosti koji se prikladno može držati moralno odgovornim, i koji nema nikakvo opravdanje ili izgovor za svoje postupanje, tipično opravdava poseban spektar moralnih reakcija, npr. krivnje na strani gledalaca, prijezir na strani žrtve, samo-krivnju (krivicu), reparaciju i pokajanje na strani prekršitelja prava, i u nekim slučajevima kažnjavanje na strani relevantne političke zajednice [...] Individualističko utemeljenje. Individualna moralna prava, od kojih su ljudska prava pod-skupina, nisu samo prava pojedinaca, ona su također utemeljena u nekim normativno istaknutim karakteristikama pojedinačnog nositelja prava. Prema nekim teoretičarima, to je neki interes nositelja prava koji ima sposobnost stvaranja dužnosti štićenja, poštovanja, itd. tih interesa [...] [Drugi, pak, tvrde da] moralna prava nisu utemeljena u interesima nositelja prava, već u posebnom normativnom statusu koji uživaju, kao što je taj da su jednaki i nepovredivi članovi moralne zajednice [...] Direktne karakterne dužnosti koje odgovaraju pravima. Pojedinačna moralna prava koje nose prepoznatljivi pojedinci; kršenja dužnosti koja odgovaraju tim pravima pretpostavljaju prijestup prema nositelju prava. Ovo je suprotno kršenju nesavršenih dužnosti (onih koje nemaju odgovarajućeg nositelja prava, poput općenite dužnosti milosrđa) kojim se ne čini prijestup prema bilo kojem pojedincu [...] Ove tri odlike potcrtavaju činjenicu da ljudska prava pripadaju prije svega području moralnih principa. Ona se ne sastoje tek u popisu interesa ili vrijednih ciljeva, koliko god bili važni, jer tek puki propust zaštite, ili čak djelovanja protiv, tuđih interesa ili vrijednog cilja nije per se osnov za moralnu osudu. Iz perspektive trećeg lica, puka činjenica da će tuđi interesi bili pogođeni nekim djelovanjem ne pretpostavlja da postoji dužnost u nastanku; iz perspektive prvog lica, mi smo većinom pasivni u odnosu na poštovanje naših prava, dok ispunjenje naših interesa tipično zahtijeva aktivnu uključenost." (Ibid.)

• "[U]bjeđivao sam drugdje protiv tvrdnje da [ljudsko] pravo mora istinski biti provodivo da bi se ubrajalo u [ljudsko] pravo, kao i protiv tvrdnje da mora istinski biti pravno utjelovljeno. Uslovi legalizacije ili društvenog priznanja previđaju činjenicu da su ljudska prava normativni obziri čije je postojanje nezavisno od prava i društvene prakse, obziri te vrste koje čak i neko ko je skeptičan po pitanju [ljudskih] prava poput Benthmana mora također priznati, u onoj mjeri u kojoj vjeruje da se pravne i društvene norme mogu kritički ocjenjivati." (Ibid.)

• "Važno je primijetiti asimetriju u ograničenjima postavljenim na uslove za posjedovanje ljudskih prava i određenje njihovog sadržaja. Iako posjedovanje ljudskih prava nije uslovljeno bilo kakvim specijalnim odnosom nositelja prava, njegovim članstvom u zajednici, ili bilo kojim djelovanjem ili postignućem, u potpunosti je prihvatljivo za sadržaj odgovarajuće dužnosti da upućuje na takve uslove. Dužnost dozvoljavanja osobi da učestvuje u političkom odlučivanju njene zajednice uslovljeno je time da je član te zajednice. Dužnost osiguranja osobi formalnog obrazovanja uslovljeno je time da ona od toga može imati koristi. Dužnost osiguranja osobi pravične naknade uslovljeno je njenim učestvovanjem u radu uz naknadu. Dužnost osiguranja pravičnog suđenja nekome uslovljeno je njegovim optuživanjem za krivično djelo." (Ibid.)

• "Sa intuitivno uvjerljivim ograničenjima na prikladno određenje ljudskih prava možemo nastaviti sa razlikovanjem između podesnih ljudskih prava i specifičnijih prava koja se izvode iz njih koja sama ne moraju biti ljudska prava, ali koja posjedujemo djelimično temeljem naših ljudskih prava. Ona neće biti ljudska prava kada njihove derivacije iz istinskih ljudskih prava zavise od premisa o faktičkim okolnostima koje nisu među onima koje se primjenjuju na sva ljudska bića unutar relevantnog socio-historijskog perioda. Na primjer, moje ljudsko pravo na političko učestvovanje, kombinirano sa činjenicom da sam građanin Australije, stvara moralno pravo na glasanje na općim izborima u Australiji. Posljednje nije striktno govoreći ljudsko pravo – samo jedan podskup ljudskih bića ima pravo da glasa na općim izborima u Australiji – ali to je posljedica mog ljudskog prava na političko učestvovanje. Slijedi da jedan način na koji se može prekršiti moje ljudsko pravo na političko učestvovanje jeste kroz kršenje ne-ljudskog prava na glasanje koje ono dodjeljuje meni u svjetlu mog članstva u određenom demokratskom društvu." (Ibid.)