John Randolph Lucas
britanski filozof
Rođenje 18. juni 1929.
Velika Britanija
  • "Legalnost, pravda, pravičnost, čovječnost, svi oni će ponekad proizvesti mjeru jednakosti, ali mjera nikada nije tačna, i niko od njih nije suštinski egalitaran. Jednakost koja ide dalje od toga, jednakost za kojom žudi egalitarijanac, nije dokučiva i, po mom mišljenju, nije poželjna. Možda je to tek stvar ukusa; ja volim raznolikost više nego što volim jednolikost: ali također je neizbježan zaključak iz prirode društva i razmatranja obzira koje uzimamo da dobro društvo posjeduje. Ako ljudi, kakve ih znamo, trebaju supostojati u građanskom društvo moraju postojati sankcije: ovo slijedi iz činjenice da su neki ljudi svadljivi, i da će biti nasilni prema drugima osim ako su obuzdani silom ili prijetnjom sile. Građansko društvo je, stoga, zavisno od postojanja sistema prinude, i stoga o postojanju nekih ljudi u poziciji da prinuđavaju druge, ljudi, to jeste, sa moći. Moć ne može biti jednako dijeljena i raspodjeljena na čitavo stanovništvo. Ona je nužno koncentrisana u nekoliko ruku. Egalitarijanci mogli bi preduzeti korake da posjedovanje moći na neki način učine jednakim, ali čak i čineći to oni priznaju njenu prirodnu nejednakost. Moć je koncentrisana u nekim rukama radije nego drugim, i budući da je moć jedno od dobara koje ljudi žele, slijedi da u bilo kojem društvu u kojem postoje, ili bi mogli postojati, svadljivi ljudi, moraju postojati drugi koji posjeduju više dobra koje je sačinjeno od moći nego drugi." (Against Equality, 1965.)


  • "Pored nejednakosti moći, postoji nejednakost ugleda, koja će nastati u bilo kojem društvu koje je u Durkheimovoj frazi "moralna zajednica" – čiji članovi, to jeste, dijele vrijednosti i imaju neke zajedničke ideale. Ona će nastati iz prirodne nejednakosti mogućnosti ljudi koja rezultira u tome da oni imaju sposobnost, neki u većoj, neki u manjoj mjeri, da budu uspješni u ostvarivanju njihovih ideala. Biti će stoga nejednakosti uspjeha, i stoga također ugleda, koji nema ništa sa moći ili sankcijama. Postoje mnoga poddruštva bez sankcija koja čine moralne zajednice i koje su na odgovarajući način stratificirane [...] Slijedi, onda, da nikada nećemo biti u mogućnosti da izbjegnemo neke nejednakosti; mi nikada nećemo moći izbjeći neke nejednakosti moći i mi ne možemo izbjeći nejednakosti ugleda, osim ako smo spremni da imamo društvo koje nije moralna zajednica, već tek minimalno građansko društvo – i jedna od lekcija koje možemo povući iz političke historije još od vremena John Lockea, jeste da većina ljudi neće biti zadovoljna sa tek pukim oblikom postojanja. Oni gledaju na društvo ne tek za sigurnost, već za mogućnost ostvarivanja sebe u društvnom postojanju, i mi uvijek stvaramo uslove za nejednakost ugleda." (Ibid.)


  • "Budući da ljudi vrednuju moć i ugled isto toliko koliko i posjedovanje bogatstva – zaista, ta tri "dobra" se ne mogu u potpunosti razdvojiti – glupavo je težiti ostvarenju jednakosti bogatstva na egalitarnim osnovama. Glupavo je prvo jer neće rezultirati u onome što egalitarijanci zaista žele. Glupavo je također jer ako mi ne pustimo ljude da se takmiče za novac, oni će se takmičiti time više za moć; i dokle posjedovanje moći od strane drugih mene ne povrijeđuje, osim ako sam ranjiv zavišću, posjedovanje moći od strane drugih je nužno opasno; i štaviše ako trebamo održati striktnu jednakost bogatstva treba nam puno veći državni aparat da je osiguramo i stoga puno veća nejednakost moći. Bolje je imati podnabuhle plutokrate, nego svemoguće birokrate." (Ibid.)