Jesen u mojoj kasabi

"Kiša. Nestvarni kao mrlje na sivoj hartiji izgledaju ljudski likovi što rijetko i slučajno pretrče čaršijom. Sipljivo disanje jeseni obuhvatilo je kasabu i samo jedan očajno dug, uporan i beskonačan zvuk prisutan je svuda, zvuk jeseni. Pod Hašeminom strehom stoji Ganija, očiju široko otvorenih i uprtih u jednu tačku na zemlji, bosu nogu pružio tako da mu kapi sa strehe padaju tačno među prste, pa ukočen stoji i bulji. Teku čaršijom potoci i potočići i odvlače izgubljeni pogled dječiji nekud u magle i kroz ravnomjerno kapanje odvijaju se događaji koje nikad niko nije doživio.Na gredi pod krovom siv golub stao na jednu nogu i rezignirano suti."Pozor ovde danas prispjela morska zena ufacena u jadranskom Moru stara 700 godina teska 120 kila sira neg dulja su dvije noge i su dvije Ruke ulaznica sta das"Kisa spira crvena slova a "morska zena" proviruje kroz prozor i sa izrazom beznadne ravnodusnosti zuri u blato.Nikoga nema.Tako prolaze,lutaju sati kasabom.Prokislo vrijeme cami po rahinjama i sokacima,djeca sa ispruzenim rukama docekuju kapljice na dlanove i u rasprsnutoj kisi gledaju cudesne slike.Negdje jednolicno zapijevaju cobanski glasovi...."

Wikipedia na bosanskom jeziku ima članak pod nazivom: Jesen u mojoj kasabi