Otvori glavni meni
Hillel Steiner
kanadski politički teoretičar
Rođenje
Kanada
  • "Subjektivno pravo je nepovrediva oblast praktičnog izbora. Ovo znači da, u odnosi na oblast izbora koji je označen predmetom prava, bilo šta što nositelj prava izabere da učini ili da se učini jeste dopušteno, i miješanje drugih sa izvršenjem tih izbora je nedopušteno. Drugima je zabranjeno, i pod dužnošću su uzdržavanja, od miješanja sa tim djelovanjima. Opća je istina o svim dužnostima ne bitno da li su korelativne sa pravima ili ne - da su valjane samo ako je njihovo izvršenje moguće: treba implicira može. Budući da pravo pretpostavlja korelativnu obavezu, pravo može biti valjano samo ako njegova korelativna obaveza može biti izvršena. Ako izvršenje takve obaveze čini nemogućim izvršenje druge takve obaveze, barem jedno od prava u skupu prava koja su uključena mora biti nevaljano, te takav skup prava mora biti nemoguć skup. Ako je A1 djelovanje čije je činjenje (i) dužnost koja je korelativna sa pravom R1, i (ii) kršenje dužnosti korelativne sa R2, onda ili R1 ili R2 nije valjano pravo. I skup prava u pitanju je nemoguć u toj mjeru u kojoj kontradiktorno implicira da je A1 kako obavezan (i stoga dopušten) tako i nemoguć." (A Liberal Theory of Exploitation)


  • "Ljudi imaju pravo da se njihovo pravedno vlasništvo ne presene sa njih bez njihovog pristanka. Stoga je krađa nepravedna. Ali eksploatisana osoba prenosi njegovo vlasništvo, uključujući usluge, dobrovoljno. Kako eksploatacija može biti nepravedna? [...] [I]ako oblik deprivacije koji je uključen u eksploataciju nije isti kao onaj koji je uključen u kršenje prava, on rezultira iz takvih kršenja i, štaviše, dvije deprivacije mogu biti iste vrijednosti. Drugi, dok krešenje prava - paradigmatski primjer je krađa - jeste bilateralni odnos, eksploatacija je suštinski trilateralni odnos. Barem tri osobe, ili skupa osoba, potrebne su za eksploataciju. Uzmimo ono što se općenito smatra arheotipskom formom eksploatacije - ropstvo. Može se pomisliti da je ropstvo jasan primjer bilateralnog odnosa u kojem gospodar jednostavno tjera roba da prenese nešto što je od veće vrijednosti nego što on prima zauzvrat. Ali, osim u netipičnom primjeru gdje gospodar čini nesaradnju roba bukvalno nemogućnom, ovo nije istina. Jasnije razumijevanje odnosa ropstva jeste ono koje ga tumači, kao bilo koji odnos vlasništva, kao trilateralni: odnos između gospodara, roba, i svih drugih osoba. Upravo prisilno isključenje, od strane gospodara, svih osoba od trgovanja sa robom stvara okolnosti robove eksploatacije." (Ibid.)


  • "Monopol osobe nad vlasništvom njegovih jedinstveno-stručnih usluga je u kritičnoj mjeri različit od monopola te osobe nad prirodnim resursima. Drugi je osiguran kroz kršenje prava, dok prvi nije. Drugi može činiti okolnosti eksploatacije, dok prvi ne može. Značajnije, miješanje u trgovanje sa drugim može spriječiti eksploataciju, dok miješanje u trgovanje prvim dovodi do eksploatacije, prisilno spriječavajući druge da plate vlasniku usluge onoliko koliko to njima vrijedi." (Ibid.)