Helder De Schutter
| Helder De Schutter | |
|---|---|
| Rođenje | Belgija |
- "Šta su ustavni patriotizam i liberalni nacionalizam? Obje su teorije kohezije: oni su modeli za shvatanje jedinstva u političkoj zajednici. Ustavni patriotizam je gledište da centralni izvor jedinstva za savremenu političku zajednicu treba biti lociran u zajedničkoj odanosti političkim principima na kojima se temelji državni autoritet i politike, a koje su otjelovljene u ustavu. Liberalni nacionalizam, suprotno tome, utvrđuje da jedinstvo političke zajednice treba biti temeljeno u zajedničkoj nacionalnoj kulturi, jer nacionalnost ne samo da ostvaruje identitarne interese naroda, već također nudi povjerenje, stabilnost i voljnost za reciprocitetom ponuda zajednici koji su veoma potrebni u liberalno demokratskoj političkoj zajednici." (European Ties that Bind: Political or Cultural?)
- "Glavni problem sa liberalnim nacionalizmom kakav postoji danas, jeste da se i empirijski i normativno oslanja na pogrešnu sliku nacionalne odanosti. Da živimo u svijetu mozaika, gdje stabilne granice obilježavaju jasno ocrtane i transparentne kulturalne i lingvističke površine, i gdje su pojedinci koji žive na takvim površinama svi monolingualni, monokulturalni i mononacionalni, onda bi liberalni nacionalizam imao poentu. Ali mi ne živimo u takvom svijetu. Naš svijet nije mozaik teritorijalno različitih "nacionalnih monizama". On je pun heterogenih i kulturalno međusobno izmješanih situacija gdje ne postoji jasno razlikovanje između teritorijalno koncentrisanih kulturnih blokova. Pojedinci u ovom svijetu veoma često nisu monokulturalni (ili monolingualni): njihov identitet može se izvoditi iz nacija koje su veće (ili manje) nego lingvistički i teritorijalno različite nacije (kao što je iz kanadske nacije umjesto iz kvebečke nacije, ili iz evropske umjesto njemačke nacije); oni mogu biti pripadnici više od jedne nacionalne zajednice od jednom (kao na primjer kanadske i kvebečke nacije istovremeno); i različiti pojedinci iste "nacije" mogu biti interno razdvojeni u odnosu na to koji kontekst je najrelevantniji (42.2 posto flamanaca u anketi iz 1999. odgovorilo je da se samo-identifikuju sa Flandrijom isto onoliko koliko i sa Belgijom, 22.4 posto su se samo-identifikovali više kao Flamanci nego kao Belgijanci; iznenađujuće iste brojke se mogu naći u Španiji i Kanadi) [...] S obzirom na činjenicu da smo suočeni ne samo sa pluralitetom koncepcija dobrog života (što je činjenica koju večina liberalnih nacionalista s pravom priznaje), već također i sa pluralnošću koncepcija nacionalnog članstva, izabiranje jedne nacije i njeno obdarivanje sa (gotovo-) državnošću neopravdano isključuje manjinske koncepcije nacionalnog članstva." (Ibid.)
- "[V]ažno je primijetiti da postoje razlozi za mišljenjem da sâm ustavni patriotizam može biti predmet iste one kritike isključivanja koju je usmjerio prema liberalnom nacionalizmu. To se može dogoditi na nekoliko načina. / Prvo, stvaranje patriotizma oko državne javne kulture u multinacionalnoj državi često može neizbježno ići na ruku večinskoj naciji [...] Drugo, u onom opsegu u kojem to ustavne patriote uviđaju [...] političke kulture se ne mogu u potpunosti odvojiti od kulturnih utjecaja, univerzalni liberalno-demokratski principi će biti "nacionalizovani" i nositi će oznake njihove instancijacije u prostoru i vremenu, što automatski implicira mogućnost da se oni koji ne dijele tu kulturalnu referentnu šemu mogu osjećati isključenima [...] I konačno, sami politički principi koji treba da ponude izvor jedinstva mogu biti razdorni." (Ibid.)
- "Suštinska ideja nacionalnog pluralizma jeste ta kulturalno prožetih politika koji pokušavaju biti inkluzivne i dati neku formu jednakog obzira prema različitim kulturalnim referentnim okvirima koji postoje u tom uređenju." (Ibid.)
- "Ja razumijevam kulturalni inžinjering kao politički cilj koji ohrabruje razvoj određenog sloja nacionalnog identiteta iz instrumentalnih razloga, definiranih kao ne-identitarni razlozi: razlozi koji trebaju da zaštite ne identitarnu vrijednost nacionalnog identiteta, već radije njegovu instrumentalnu vrijednost. Dati ću jasan primjer. Zamislite da se smatra poželjnim implementirati neku formu evropske šeme socijalne pravde. Ako je tako, onda razumno gajenje evropskog nacionalnog identiteta će biti korisno za taj projekat [...] [V]ažno je da se kulturalni inžinjering ne sukobljava sa argumentom nacionalnog identiteta. Instrumentalni argument nema prioritet nad argumentom identiteta, i nije dio argumenta kulturalnog inžinjeringa da evropski identitet treba ili će ukinuti ili zamijeniti sve nacionalne identitete. Legitimno je ako u određeno vrijeme ljudi svojevoljno napuste svoje izvorne identitete i jedinstveno se identifikuju sa novim slojem identiteta. Ali to ne znači da oni koji to nisu učiniti nemaju pravo na političko priznanje svojih identiteta. Stoga, trebamo ograničiti spektar instrumentalnih razloga za gradnju-nacije na stimuliranje dodatnog nivoa identiteta. Stimuliranje dodatnih nivoa je moguće jer [...] identiteti nisu "isključivi": ljudi su sposobni prisvojiti višestruke identitete istovremeno." (Ibid.)
- "Kada se razmišlja o osmišljavanju jedinstva za političke zajednice koje nisu ujedinjene u smislu nacionalnosti, tri se smjera mogu zamisliti. Prvi ni jednoj identitarnoj grupi ne daje nacionalno priznanje, i pomjera izvor identiteta na zajedničke političke principe. To je obrazloženje iza ustavnog patriotizma. Drugi pokušava da premjesti srce demokratije i pravde na manje nacionalno homogene političke zajednice, ili, gdje se to čini nemogućim, daje, da se tako kaže, svo nacionalno priznanje jednoj od nacionalnih kultura koje postoje u političkoj zajednici. To je liberalno nacionalni smjer kako se uobičajeno razumijeva. Dalja mogućnost nije u uskraćivanju priznanja prema svima, niti u davanju istog jednoj grupi, već davanje istog svim grupama. To je pluralistička alternativa [...] Ona svesrdno prihvata gradnju-nacije, temeljeći jedinstvo na svojstvima od kojih ustavni patriotizam tipično bježi, kao što su historijske tradicije, međusobna poštovanja starih nacionalnih kultura i lingvističkih kultura, ili evropskog kulturnog identiteta. Ali ipak to čini na način koji je inkluzivan i otvoren, i koji poštuje pod-EU nacionalne identitete." (Ibid.)
- "Liberalni nacionalisti su suočeni sa problemom opravdanja postojanja federalnih država. Bilo kakva teorija multinacionalnog federalizma mora uključiti najmanje dva dijela: a) argument koji pokazuje zašto federalna država treba akomodirati nacionalne identitete dajući im ovlaštenja samo-upravljanja; i b) argument koji pokazuje zašto je federalna država poželjnija od secesije. / Liberalni nacionalisti su veoma dobri u nuđenju odgovora na prvo pitanje, ali čineći to odgovor na drugi korak čine, ako ne nemogućim, onda barem veoma teškim. U najbolju ruku, federalizam za nacionalne grupe može, po njima, biti samo drugo-najbolje rješenje. / Ovo je različito od modela nacionalnog pluralizma, koji može jednostavno da prihvati postojanje dualnih ili višestrukih identiteta." (Ibid.)
- "Kymlicka pretpostavlja da su društvene kulture kulture teritorijalno koncentrisanih, monolingvalnih članova mononacionalnih grupa. On ni ne razmatra ideju da društvene kulture mogu biti binacionalne ili čak multinacionalne, da u dogledno vrijeme dvije prethodno odvojene kulture koje žive na istom teritoriju mogu razviti neku vrstu zajedničke lojalnosti i identiteta ili čak zajednički kontekst izbora (…) [i] čak ni ne spominje mogućnost članstva u dvije društvene kulture.” (Nations, Boundaries and Justice: on Will Kymlicka’s Theory of Multinationalism)
- "[O]staju nam dva modela za suočavanje sa postojanjem višestrukih nacionalnih konteksta izbora unutar jedne države. Rješenje liberalnog nacionalizma počinje od svijeta nalik na empirijski Modigliani mozaik i brani ga kao normativni ideal. Pristup koji je pluralniji [...] teži da poštuje i uzgaja stvaranje zajedničkog konteksta izbora, tako da više nacionalnih grupa, uživajući pravo da prime kulturnu zaštitu i priznanje u javnoj sferi, mogu zajedno upravljati jednim i istim društvenim kontekstom. Ovo naravno ostavlja pitanje koji model treba preferirati u kojem specifičnom slučaju. Nemoguće je odgovoriti na ovo pitanje a priori i filozofskom dedukcijom. 'Pravedno rješenje' će zavisiti od specifičnog slučaja koji se razmatra, i nužno će uključivati detaljnu studiju brojeva, geografije, historijskih faktora i javne psihologije." (Towards a Hybrid Theory of Multinational Justice)