Eseji o Benthamu

Eseji o Benthamu: Studije u jurisprudenciji i političkoj teoriji
Autor	H. L. A. Hart
Originalni naziv	Essays on Bentham: Studies in Jurisprudence and Political Theory
Datum izdanja	1982.

• "Naravno da je tačno, kao što sam istakao, da primarna peremptorna namjera komadanta možda neće biti ostvarena; osoba kojoj je naređeno možda neće prihvatiti naredbu kao peremptorni razlog i naredbi se neće nikako pokoravati ili ako to čini možda joj se pokorava samo zbog straha od kazne nakon potpunog razmatranja pozitivnih i negativnih strana. U drugu ruku, naredba se možda uzme tačno onako kako je komadant i zamislio: naredba može biti prihvaćena kao peremptorni razlog tako da se primatelj pokorava bez razmatranja suštine iz njegove tačke gledišta onoga što mu je naređeno da čini. Više od toga, može biti da komadant, prije nego što izda naredbu, ima dovoljno razloga za vjerovanje da su oni kojima upućuje svoje naredbe općenito skloni da prepoznaju u njegovim riječima (možda šta god da naredi ili možda samo njegove naredbe unutar nekog ograničenog polja ponašanja) peremptorni razlog za činjenje onoga što je naređeno. Takvo trajno priznanje (koje može biti motivirano bilo kojim od brojnih konačnih razloga) komadantovih riječi kao da općenito konstituiraju sadržajno-nezavisni peremptorni razlog za djelovanje jeste posebno normativno držanje, a ne tek "navika" pokoravanja, i po mom mišljenju to je nukleus čitave grupe povezanih normativnih fenomena koji uključuju ne samo općeniti pojam autoriteta, legislative ili zakonodavstva, već i mnoge druge slučajeve gdje riječima ili djelima nismo u mogućnosti da učinimo stvarnim ili da promijenimo ili razlikujemo obaveze jedne ili druge vrste [...] Ovaj model normativno-naredbodavne situacije može se smatrati embrionalnim oblikom društva u kojem je na snazi razvijen pravni sistem. On je tek embrionalan jer mu nedostaje odlika od centralnog značaja u razvoju sistema i čiji dodatak tom modelu bi transformirao isti na mnoge načine. Ta nedostajuća odlika je postojanje učinkovitih pravno-primjenjujućih i pravno-izvršavajućih agencija, to jeste sudova koji učinkovito upućuju na izvršavanje u pojedinačnim slučajevima komadantovih naređenja i njihovo primjenjivanje u rješavanju sporova. Gdje sudovi sa tim funkcijama postoje normativno držanje koje se sastoji u priznavanju naredbi kao sadržajno-nezavisnih peremptornih razloga za djelovanje i kao standarda za ocjenjivanje ponašanja kao ispravnog ili pogrešnog, jeste sam institucionaliziran tako da definiše javne standarde ispravnog presuđivanja, i dužnost da se prilagođava tim standardima jeste pripojeno poziciji sudije i prisvojeno od pojedinačnih sudija kada dođu na funkciju." (Commands and Authoritative Legal Reasons)

• "[O]pćenito priznavanje u društvu komadantovih riječi kao peremptornih razloga za djelovanje jednako je postojanju socijalnog pravila. Posmatrano na jedan način kao da nudi općenitu uputu i standard evaluacije za postupanje komadantovih subjekata, to pravilo može biti formulirano kao pravilo da se komadantu treba pokoravati te bi se činilo kao pravilo koje nameće obaveze subjektu. Posmatrano na drugi način kao da dodjeljuje autoritet komadantu i pruža mu uputu o opsegu ili načinu vršenja bilo bi formulirano kao pravilo da komadant može izdavanjem naredbi stvarati obaveze za svoje subjekte i smatralo bi se pravilom koje mu dodjeljuje pravna ovlaštenja. Pravno ograničenje komadantovih ovlaštenja zakonodavstva bilo bi tek odraz činjenice da je sfera ponašanja, u odnosu na koju se njegove riječi priznaju kao da konstituišu peremptorne razloge za djelovanje, ograničena. Treće, u ovom uspostavljanju općenitog priznavanja komadantovih riječi kao peremptornih razloga za djelovanje njegove riječi su više od naredbi koje mogu ili ne moraju osigurati pokoravanje ili imati druge prirodne posljedice; jer u ovim okolnostima izdavanje pojedinačne naredbe unutar opsega komadantovih ovlaštenja imati će određene normativne posljedice, pored bilo kakvih prirodnih posljedica koje ima. To jeste, određene radnje će učiniti ispravnim i obaveznim, a druge pogrešnim, kršenjem obaveze i prekršajem. Ako, u drugu ruku, izdata naredba nije unutar opsega komadantovih ovlaštenja, neće imati takve normativne posljedice, kakve god prirodne posljedice imala, i uspjeh ili neuspjeh u tom smislu biti će istaknut u ocjeni komadantovih riječi kao valjanih ili nevaljanih." (Ibid.)