Otvori glavni meni

Dred Scott i problem ustavnog zla

Dred Scott i problem ustavnog zla
Autor
Mark A. Graber
spis ustavne teorije
Originalni naziv
Dred Scott and the Problem of Constitutional Evil
Datum izdavanja
2006.



  • "Ustavni teoretičari svih političkih uvjerenja često izražavaju manje interesa u određivanju šta je ustavno nego u činjenju argumenata za koje vjeruju da će pomoći društvenim pokretima koje oni favoriziraju da ostvare željene ustavne ciljeve."


  • "Problem ustavnog zla tiče se prakse i teorije dijeljenja građanskog prostora sa ljudima posvećenim zlim praksama ili koji se obavezuju na odanost ustavnom tekstu i tradiciji koja je zasićena sa ustupcima prema zlu. Ljudi se obavezuju na odanost ustavima za koje priznaju da su zasićeni zlom kada smatraju da postoje uvjerljivi razlozi za političkom saradnjom sa opskrbljivačima nepravde."


  • "U režimima pogođenim problemima ustavnog zla, politički subjekti moraju stalno pregovarati o ustavnim značenjima sa protivnicima čija stanovišta shvataju moralno ogavnim. Izazov stvaranja i očuvanja političkih odnosa među ljudima koji imaju suprotstavljene koncepcije pravde zahtjeva da kompromisi budu kovani u svakoj dimenziji političkog života. Trgovanje se javlja oko ustavnih pravila, strukture ustavnih politika, i praksi za rješavanje ustavnih praznina i dvosmislenosti."


  • "Duboko ukorijenjena ustavna zla, međutim, imuna su na standardne interpretativne obrade. Prošli kompromisi ne mogu uvjerljivo biti ograničeni na nekoliko izolovanih ustavnih pravila. Prethodne akomodacije uobičajeno nude prvacima navodnih nepravdi sredstva za iznalaženje razumnih pravnih argumenata koji tumače ostatak ustavnih dvosmislenosti u njihovu korist, kao i političku moć da osiguraju da takvi argumenti budu barem djelimično uključeni u bilo kakvu buduću ustavnu nagodbu. Prošle akomodacije se također mogu razumijevati kao izražavanje općenitijih ustavnih aspiracija da sporovi oko pravednosti određenih praksi ne trebaju dovoditi u opasnost nacionalno jedinstvo - da sve ustavne kontroverze budu rješavane na načine koji su zadovoljavajući za zagovornike i protivnike osporavane prakse."


  • "Problem ustavnog zla, ukratko, jeste primarno problem kada i kako građani trebaju akomodirati više nepravde nego što je ustavno nužno pružajući zaštite za gnusne prakse koje nisu jasno zahtjevane ustavnim tekstom ili historijom."


  • "Teorije ustavnog tumačenja ne mogu uspješno iskorijeniti ustavno zlo. Kada su političke kontroverze dugo pobuđivale ustavnu zajednicu, centralni pravni zahtjevi svih značajnih sudionika bit će utemeljeni na institucionalnoj, historijskoj, aspiracijskoj, ili drugoj ustavnoj logici [...] Uobičajena ustavna politika ne može uspješno iskorijeniti ustavno zlo. Ustavna trgovanja u podjeljenim društvima tipično garantuju zagovorniku navodnih nepravdi političku moć nužnu za utjecanje na to kako će se politička i ustavna pitanja koja nastanu nakon ratifikacije rješavati [...] Teorije ustavnog autoriteta ne mogu uspješno iskorijeniti ustavno zlo. Kompromisi koji čine konstitucionalizam mogućim u podijeljenim društvima stvaraju principe i precedente na koje se može pozivati u podržavaju tvrdnji da je kompromis jedini legitimni način rješavanja ustavnih kontroverzi."


  • "Konstitucionalizam opsjednut ustavnim pravom prečesto ignoriše to kako su ustavni osnivači ušančili političke interese i vrijednosti dizajnirajući institucije koje privileguju određene politike i političke subjekte. Konstitucionalizam opsjednut originalizmom prečesto ignoriše to kako političke promjene neizbježno frustriraju vizije ustavnih dizajnera. Konstitucionalizam opsjednut pravdom prečesto ignoriše to kako ustavi funkcionišu najbolje stvarajući uslove pod kojima politički poredak može biti očuvan, omogućavajući uobičajenoj politici da bude zabrinuta za pravdu."


  • "Budući da svi ustavi ostaju kompromisi dokle god se građani ne mogu dogovoriti o kvalitetama dobrog društva, većina ljudi vjerovatno će smatrati da njihov trenutni ustav pruža previše ili premalo zaštite za državne i lokalne interese, imovinu, privatnost, religiju, rasnu jednakost, i druge građanske slobode i prava. U razmatranju koliko zla bi oni tumačili da njihov ustav dopušta, članovi svih ustavnih zajednica moraju konsultovati svoje ustavne aspiracije i razmisliti koliko još zla će oni tolerisati kao cijenu za uživanje kontinuiranih koristi ustavne unije."


  • "Srž problema ustavnog zla je u tome što se građani ne slažu oko toga koje prakse su ustavno zlo. Ustavne odredbe za koje svi smatraju da su zle (ili glupe) odbacuju se od ustavnih stvaralaca, formalno napuštaju pisanim amandmanima, ili neformalno napuštaju nekom praksom koja može ili ne mora predstavljati amandman. Navodne ustavne nesavršenosti se ratificiraju, održavaju, ili predlažu samo kada mnogo ljudi smatra takve ustavne odredbe ili tumačenja nužnim zlima ili pozitivnim dobrima."


  • "Ustavne akomodacije za zlo začinju ustavne akomodacije za zlo. Prošli kompromisi generiraju pravnu i političku podršku za kasnije ustavne odluke koje zahtijevaju nepravdu."


  • "Uspješne ustavne pogodbe i pregovaranja čuvaju mir i mogu posredno smanjiti ustavno zlo [...] Kontinuirana saradnja izlaže zagovornike navodnog zla normativno superiornijim praksama."


  • "Ustavna zla se uklanjaju samo ustavnim politikama koje ubjeđuju ili neustavnim politikama koje prisiljavaju značajne političke subjekte da napuste zlu praksu."


  • "Američko iskustvo sa ropstvom pokazuje kako, u pogrešnim rukama ili u pogrešnim okolnostima, sve ustavne teorije rezultiraju u nepravenim zaključcima. Taney je mogao iskoristiti brojne ustavne modalitete da promovira politike koje podržavaju ropstvo ili rasizam, jer su sve forme ustavne logike podobne za stvaranje zlih posljedica. Institucionalni argumenti stvaraju zle ishode kada god izabrani zvaničnici i popularne većine podržavaju zle zakone. Historijski argumenti stvaraju zle ishode kada god ustavni stvaraoci i ratifikatori konstitucionaliziraju zle prakse. Aspiracijski argumenti stvaraju zle ishode kada god ustavni stvaraoci i ratifikatori imaju zle ustavne vrijednosti."


  • "Ustavno pravo ostaje strukturalno nesposobno za ostvarivanje konsenzualno pravedih ili konsenzualno tačnih odgovora na ustavne kontroverze. Upravo oni faktori koji generiraju društvene pokrete generiraju i razumne ustavne argumente za temeljne vizije tog pokreta. Preduvjeti političke borbe naročito garantuju da će, kada su ustavne kontroverze dugo vremena uzbuđivale društvo, historicisti pronaći određene tvorce [ustava - op.a.] ili prošle sudske precedente kao podršku njihovim političkim nalozima, aspiracionalisti će pronaći političke tradicije koje će ukazivati na to da su njihove voljene vrijednosti također temeljni ustavni principi, a institucionalisti će pronaći dokaze da povoljna sudska kontrola zadovoljava osnovne demokratske standarde. Zahtjevi da zagovornici određenih politika stave više težine na određenu ustavnu logiku samo će promijeniti ravnotežu citiranja u pravnim argumentima, a ne opće političke naloge."


  • "Lekcije naučene iz Dred Scotta ostaju vitalne. Slučaj može naučiti Amerikance da osobe odgovorne za stvaranje i održanje novih ustava u heterogenim društvima ne mogu biti Linkolnci. Vođe se moraju uobičajeno koncentrirati na očuvanju društvenog mira kroz sporazum o pravilima i procedurama koje obećavaju da generiraju društvene politike prihvatljive značajnim političkim subjektivma za predvidljivu budućnost. Funkcija ustava u očuvanju režima je naročito važna u mnogim Istočno Evropskim, Blisko Istočnim, Azijskim, i Afričkim državama čije stanovništvo uključuje osobite subkulture koje nastanjuju osobite teritorije. Pronalaženje osnova na kojima ti ljudi mogu živjeti zajedno - a ne implementiranje neke vizije pravde - temeljni je ustavni zadatak."


  • "Dokle god ustavne institucije daju politike koje štite vitalne interese, građani su slobodni da koriste sva ustavna sredstva da učine Ustav "najboljim što može biti"."


  • "Slučaj za John Bella je jači kako se krećemo od 1860. do 2006., od unutrašnje politike do međunarodnih odnosa. Protivnici će do kraja ljudske historije imati sposobnost da nanesu katastrofalnu štetu jedni drugima kada god nisu sposobni da riješe sporove oko pravde na miran način. Mir će doći na Bliski Istok i druge problematične regione samo kada ključni politički subjekti na svim stranama budu voljni da prihvate politike koje smatraju da krše temeljna ljudska prava i žrtvuju važne interese. Posljednja najbolja nada čovječanstva jeste da će uslovi početno nepravednih nagodbi biti dovoljni da vremenom dovedu do boljeg svijeta. Sadašnji konstitucionalisti koji preferiraju borbu do smrti u ime pravde vjerovatno će svijet osloboditi izopačenosti samo oslobađajući svijet od ljudskih bića."