Davidijada
religiozni junačko-historijski spjev (Slika:"David i Golijat", Caravaggio)
AutorMarko Marulić
Originalni nazivDavidijada
Datum izdanja1504.
  • "Kad je David to uporno zahtijevao, kralj mu
napokon popusti i dade prikladno oružje:
mač, željezni oklop, koplje, sjajnu kacigu i štit
od čiste kovine. Ali Išajev potomak baci to i
pođe uzevši samo štap od kvrgave hrastovine.
Pripremi konopaste uzde balearske praćke
i s hrpe kamenja na obližnjoj riječnoj obali
uze pet kamenova jednake težine, stavi ih u
njedra i odmah navali na Golijata koji ga je
isčekivao. Zamahne praćkom, izbaci kamen,
a on poleti zviždeći zrakom. Taj snažno udari
Golijata, probije kacigu i rascijepi mu čelo po
srijedi. Ranjen smrtonosnim udarcem jaukne
kao bik pri klanju uz sveti žrtvenik. Po licu i
po oružju stade mu teći jadna krv te počne
curiti zajedno sa mozgom. Posrćući, uzalud se
naslanja na čvrsto koplje, uzalud želi ostati
na nogama. A zatim odjednom cijelim se
tijelom sruši na zemlju. Zadrhta zemlja pod
njegovom težinom i dok je padao oružje mu
se oglasi strašnim zvekom. David na to brzo
dotrča i baci se na oboreno tijelo. Zgrabi
umirućeg za kosu i njegovim mačem odmah
mu presiječe strašni grkljan na golemom
vratu. Odsječenu glavu visoko podiže i pokaže
je svojima kao pobjednik. Silna vika Izraelaca
ču se do visokih zvijezda. Prestrašene gomile
neobrezanoga naroda udariše u bijeg po
brdskome bespuću."