David Enoch

• "Nedvojbeno, vi imate autoritet nad svojim sedmogodišnjim sinom. To znači, vjerovatno između ostalog, da možete, samom činjenicom vašeg izričaja, stvoriti dužnosti za vašeg sina. Samo mu trebate reći da ide u svoju sobu i odjednom on je pod dužnošću da ide u svoju sobu, dužnošću pod kojom nije bio do prije nekoliko minuta. Odjednom, ne idući u svoju sobu – nešto što je samo do prije minut bilo sasvim dozvoljeno za njega da učini – on će djelovati pogrešno. Kako se ta magija dogodila? Čini se da se slična magija događa kada god neko posjeduje legitimni autoritet. Država nedvojbeno posjeduje takav autoritet nad svojim građanima (ili barem neke države je posjeduju, po nekim stvarima, neko vrijeme). Moj dekan nedvojbeno posjeduje takav autoritet nadamnom (povodom nekih profesionalnih stvari). I možda putnik koji preuzme inicijativu u nuždi, i započne davati instrukcije, te na taj način koordinirajući djelovanja više uspaničenih putnika (time, možda, spašavajući živote): barem nakon što je prošlo neko vrijeme, a ljudi su slijedili njene instrukcije to vrijeme, čini se da ona može činiti sličnu normativnu magiju svojim riječima." (Authority and Reason-Giving)

• "Problem autoriteta možda ima i metafizičku stranu. Dužnosti i pogrešnost čine se ozbiljnim stvarima, možda dio namještaja svemira skroz gore na Platonovom nebu, ili u svakom slučaju – čak i ako ne toliko ozbiljnim – opet stvarno dosta ozbiljnim [...] Jer kada autoritet izda direktivu, subjekat ne dobija samo još jedan razlog za djelovanje kojeg nije imao dok direktiva nije izdata. Radije, od subjekta se na neki način očekuje da ne djeluje po svojoj sopstvenoj diskreciji, možda čak ni da razmatra (neke od) druge razloge za djelovanje koji su primjenjivi na njega. On treba, takoreći, podrediti svoju volju onoj autoriteta. Ali, 'kako je ikada moguće da neko ima dužnost da podvrgne svoju volju i sud onome drugome?'" (Ibid.)

• "[A]utoritet je primjer ovlaštenja za davanjem razloga na robusan način. Smisao 'ovlaštenja' ovdje je ugrubo hohfeldijanski smisao [...] normativnog ovlaštenja, sposobnosti da se dovede do normativne promjene. Autoritet, čini se vjerovatnim reći, primjer je sposobnosti dovođenja do promjene u adresatovim razlozima za djelovanje. Ali ključno, prodavačica također ima ovo ovlaštenje – jer kada ona podigne cijenu mlijeka, ona dovodi do normativne promjene u razlozima koji se odnose na vas. Autoritet, međutim, primjer je ovlaštenja za davanjem razloga na robusan način, to jeste na poseban, naoko magičan način koji je slučaj sa zahtjevima i obećanjima. Ali ovo nam još ne govori na koji način se slučaj autoriteta razlikuje od onog zahtijeva (na primjer) [...] Ono što je posebno za autoritet jeste to da tamo gdje je prisutan autoritet može stvoriti ne samo bilo kakve razloge, već dužnosti. Stoga autoritet – stvarno, legitimni autoritet – jeste ovlaštenje za robusnim stvaranjem dužnosti." (Ibid.)

• "Jedna osoba A pokušava da naredi drugoj osobi B da φ (ili, drugim riječima, tvrdi da ima autoritet da kaže B-u da φ) samo u slučaju (i jer):

(i) A namjerava da dâ B-u dužnost da φ, i A komunicira ovu namjeru B-u;

(ii) A namjerava da B prizna ovu namjeru;

(iii) A namjerava da B-ova dužnost da φ zavisi na prikladan način od B-ovog priznanja A-ove komunicirane namjere da dâ B-u dužnost da φ.

I naravno, uslov normativnog uspjeha je primjenjiv i ovdje. Samo će u odnosu na određenu normativnu pozadinu A usitinu uspjeti u stvaranju dužnosti za B da φ formirajući i komunicirajući ove namjere." (Ibid.)

• "Hohfeldijansko ovlaštenje za stvaranjem dužnosti je, drugim riječima, nužan uslov za autoritet. Ali on nije dovoljan, jer dužnosti – slično razlozima – mogu biti i samo potaknuti. Da ponovimo, kada pješak stavi svoje stopalo na ulicu, vi – vozač – odjednom imate dužnost, ne samo razlog, da stanete. Ali to nije manifestacija autoriteta na strani pješaka, iako je manifestacija njenog hohfeldijanskog ovlaštenja. Ovdje također, onda, nama je potrebno razlikovanje između čistog potaknutog davanja razloga i robusnog davanja razloga. Ako A ima autoritet nad B u odnosu na materiju kao što je φ, nije samo slučaj da A može B-u dati dužnost da φ; A može ovu dužnost dati na robusan način." (Ibid.)

• "[P]retpostavite da neka osoba A ima hohfeldijansko ovlaštenje da na robusan način drugoj osobi B da kvazi-zaštićene razloge, ali ne čisto zaštićene razloge. Pretpostavite, na primjer, da vam ja kažem da φ sa namjerom karakterističnom za robusno davanje razloga; da ja uspjevam u davanju vama razloga da φ; i da iako ne uspjevam u davanju vama razloga da ne djelujete po određenoj klasi razloga za nedjelovanje-po-φ, ja uspijevam u davanju vama razloga da ne razmatrate određene razloge ne-činiti- φ, ili možda razlog da ne razmatrate od početka o tome da li ili ne da φ, ili možda da ne razmatrate o φ na određeni način. Ako popunimo detalje na ispravan način, onda mi se čini da ovdje imamo primjer autoriteta. Kvazi-isključivost i kvazi-zaštićenost je dovoljna, čini mi se, da obuhvati fenomenologiju preempcije koja se vjerovatno smatra konceptualno nužnom za autoritet." (Ibid.)