Otvori glavni meni

Wikicitati β

Živo ogledalo beskonačnog. Leibnizova monadologija

Živo ogledalo beskonačnog. Leibnizova monadologija je knjiga hrvatskog filozofa Damira Barbarića koja sadrži i prijevod djela "Monadologija" njemačkog filozofa Gottfrieda Leibniza




Sadržaj

LeibnizUredi

  • "Dobro je činiti razliku između opažaja (perception) koji je unutarnje stanje duše koja prikazuje vanjske stvari i suopažaja (apperception), koji je svijest, ili refleksivno znanje tog stanja i nije dano svim dušama, a ni istoj duši uvijek. Sjećanje pribavlja dušama neku vrstu povezivanja, koje oponaša um, ali mora od njega biti razlikovano. Vidimo da životinje, kad imaju opažaj (perception) neke stvari koja ih se tiče, a sličan su opažaj imale već ranije, pomoću prikaze (representation) svoga sjećanja očekuju ono što je prije s tim opažajem bilo povezano, te su nošene osjećajima sličnim onima što su ih ranije imale. Ljudi djeluju kao i životinje ukoliko zaključci iz njihovih opažaja izviru samo iz načela pamćenja, nalikujući iskustvenim liječnicima koji posjeduju jednostavnu praksu bez teorije, a u tri četvrtine naših djelatnosti i nismo do iskustvenici. Na primjer kad se očekuje da će sutra svanuti dan djeluje se iskustveno, jer je to tako uvijek do sada bilo.
Ali spoznaja nužnih i vječnih istina ono je što nas razlikuje od životinja i čini da imamo um, razvijajući u nama spoznaju nas samih i Boga. I to je ono što se u nama naziva umskom dušom ili duhom. Tako dakle u mišljenju na sebe mislimo na biće, na substanciju, na ono netvarno i na samog Boga poimajući da je ono što je u nama ograničeno u njemu bezgranično. Ta misao onog ja, mene koji bivam svjestan predmeta osjetila i moje vlastite djelatnosti koja iz toga proizlazi, pridodaje nešto predmetima osjetila. Misliti na neku boju i promatrati tu misao, to su dvije posve različite stvari.
A budući da shvaćam da bi i druga bića mogla imati pravo reći ja, ili da bi se to za njih moglo reći to je ono iz čega shvaćam ono što se naziva substancijom uopće i također je promatranje mene sama to što mi isporučuje i ostale pojmove metafizike, kao uzrok, učinak, djelatnost, sličnost, itd., pa čak i same pojmove logike i morala."


BarbarićUredi

  • "Jedan od Leibnizovih najvažnijih filozofijskih termina „suopažaj” (appereception) drugo je dakle ime za ono što nazivamo „svijest„ (conscience), a ujedno je najtješnje povezan, ili je čak i istovjetan s onim što zovemo “refleksijom“ (refleksion). Vezanost svijesti i refleksije mislio je prije Leibniza Descartes, nalazeći u obojemu zapravo samo bitne momente jedne još obuhvatnije konstelacije što ju je sam nazvao cogitatio.“


IzdanjaUredi


Vanjski linkoviUredi