"Samoća je ljudska iluzija. I najtiši korak odzvanja poput groma u svijetu sićušnih insekata pod našim nogama, povlačeći neuhvatljive strune koje povezuju mužjaka sa ženkom, grabljivca sa plijenom, i početak sa krajem. Svaka odluka otvara novi svijet." (Bujno ljeto)
"Samoća je stvar ponosa: osamljenik se na veoma nadmen način utapa u vlastitom mirisu..." (Snijeg)
"Allah je jedan" (...) "Sve vidi i sve razumije. Pa i tvoju samoću. Da si mu vjerovao i da si znao da on gleda tvoju samoću, nikada se ne bi osjećao usamljenim."
"Upravo tako, Uzvišena Ekselencijo" (...) "Usamljen sam pa ne mogu vjerovati u Allaha, a budući da u Njega ne vjerujem, ne mogu se osloboditi usamljenosti. Šta mi je činiti." (Ibid.)